|
Pastrmkina hrana
Jednodnevke
Kamenjarke
Tularaši
Dvokrilci
Ostali
insekti
Spisak jednodnevki
Skice nimfi
jednodnevki
Skice nimfi
kamenjarki
Skice
Diptera
Skice Crustacea
Skice
Trichoptera
Od nivoa mora do najviših planinskih predela mravi su prisutni u svim
vrstama staništa i zastupljeni su velikim brojem vrsta (oko 12000). Bilo
da u vodu dospeju padanjem sa grana priobalne vegetacije ili za vreme
svog svadbenog leta, ne postoji gotovo nijedna riblja vrsta salmonidnog
regiona koja se u takvim prilikama neće bogato hraniti. Pažnju zaslužuje
razmišljanje da određene vrste insekata i njihove predatore povezuje i
nešto više od vizuelnog opažanja. Naime, primetno je da pastrmka
sakuplja mrave u bilo koje doba godine čak i kad u njenoj blizini
postoje mnogo primamljiviji zalogaji insekata. Jedino logično
objašnjenje može biti da poseban afinitet sledi iz specifičnog ukusa
koji prouzrokuje mravlji kiseli odbrambeni aparat. Pastrmka se mravima
hrani na površini ili neposredno ispod nje. Nakon jakih letnjih
pljuskova ili za vreme vetrovitih dana ogroman broj mrava biva oduvan
ili spran u vodu.
Ti
insekti veoma kratko plivaju površinom a nakon toga ih voda kroz brzake
i vodopade potopi i nosi ispod površine. Pastrmka ih presreće na mestima
koja svojim čulima identifikuje kao zone na kojima podvodne struje
koncentrišu hranu. Pogodne imitacije ovakvih mrava su one izrađene od
konca (Hardshell Ant), naglašene siluete i sa veoma malo namotaja nogu.
Treba ih imati u veličinama od 12 - 18 jer i veličine prirodnih mrava
variraju od vrste do vrste. Tehnika lova u ovakvim situacijama je
uobičjena za vlažne mušice. Pošto je određivanje momenata kad pastrmka
sakuplja mrave u dubini gotovo nemoguće, pravi trenutak za ovakav
pokušaj je svako neobjašnjivo odbijanje drugih imitacija u vreme kad se
njima normalno lovi. Od kraja jula pa do kraja septembra iz brojnih
mravljih kolonija poleću krilate ženke da bi se parile sa mnogo manjim
mužjacima. Nijedan vodeni insekt ne može izazvati takvu euforiju riba
kao kad velike mravlje ženke, skromni letači, počnu padati po površini.
Rojenje mrava se odvijaja gotovo istovremeno na prilično širokom
prostoru, sa milionima jedinki u vazduhu pa srazmerno veliki broj završi
i na površini reka. Čim jednom dodirnu vodu mravi se sa nje više ne mogu
podići pa su lak plen pastrmki. One ih skupljaju polako te se na površini
vide samo koncentrični krugovi. Imitacija krilatih mrava osim veličine
mora imati odgovarajući oblik, boju a svetlucava imitacija krila
pospešuje njihovu lovnost
(Brown Flying Ant i Black Foam Ant). Pastrmke
se u lovu na mrave lociraju na mirnijim delovima reke pa im se imitacije
moraju baciti sa bezbedne daljine i dosta uzvodnije od mesta gde
uočavamo aktivnost ribe.
Letnja
ishrana pastrmki koje nastanjuju delove reka gde su obale planinske
livade ne može se zamisliti bez skakavaca. Kao i većina kopnenih
insekata interesantni su ribama samo u svojoj zreloj fazi života.
Prirodni skakavci odvajkada su poznati kao posebna poslastica u bilo kom
trenutku leta i jeseni pa postoji i veliki broj njihovih imitacija.
Međutim, pojačana upotreba insekticida dovela je do nestanka ovih
insekata u mnogim sredinama. Engleska je jedan od takvih primera, pa su
mušičarske imitacije skakavaca tamo izgubile svaki smisao. Na sreću i
riba i ribolovaca, još uvek čiste sredine imaju značajne populacije ovih
insekata. Imitiranje zavisi od njihovog izgleda, a među pripadnicima
raznih rodova postoje i razlike u boji i veličini. Generalno, skakavci su
veoma slični jedni drugima pa jedan tip imitacija za koji utvrdite da na
vašoj vodi daje rezultate treba doterivati samo u boji tela ili krila i
veličini koja mora biti primerena trenutno aktuelnoj ribljoj hrani. Telo
skakavca čine glava sa velikim očima i par pipaka te grudni deo na kome
su tri para nogu od kojih je zadnji par višestruko uvećan i služi za
skakanje.
Abdomen
je konusno izdužen a pokriva ga dva para krila od kojih su gornja čvršća
i služe osim za letenja i kao zaštita donjem nežnijem paru. Oblik krila
dosta podseća na krila tularaša pa mnoge imitacije tularaša mogu biti
lovne u situaciji kad se riba hrani skakavcima i obrnuto. Pri imitiranju
se mora voditi računa o proporcijama imitiranog insekta i boji abdomena.
Imitiranje nogu doprinosi još većoj realističnosti imitacija, ali nije
presudno. Od vrelih julskih dana pa do prvih novembarskih snegova
skakavci se na planinskim poljanama sreću u velikom broju. Od vrsta koje
pri skaknju koriste i krila pa njihov skok može biti i desetak metara do
običnih skakača čiji je skok dug jedva pola metra. Najveću pažnju u lovu
imitacijama skakavaca moramo usmeriti na vreme kosidbe planinskih
livada, kada se ogroman broj ovih insekata skloni u uski, netaknuti
pojas vegetacije uz vodu. Skok ili puzanje po travi veoma često završi u
reci. Nema gladne pastrmke koja neće reagovati odmah po padu insekata.
Kao i sve plivajuće imitacije i skakavac se navodi na
mesto gde vidimo da riba lovi ili pretpostavljamo da očekuje svoj plen.
Očekivanje znakova na vodi nije moguće jer je teško pretpostaviti kad će
neki od insekata pasti u vodu. Imitacijama skakavca se pretražuju
izgledna mesta ili ga nudimo nekoj od riba koje odaju svoje prisustvo uz
našu pretpostavku da se u tom trenutku ona hrani kopnenim insektima. U
uslovima niskih letnjih vodostaja i prozirne vode treba servirati
imitacije sa bezbedne udaljenosti i što je moguće tanjim predvezom.
Detalje o
životu pastrmki, njene hrane i imitacijama možete pronaći u knjizi
Znakovi na vodi a i na stranama ovog sajta koje se bave njenim
predstavljanjem. |