|
Površinske imitacije
jednodnevki
Fazanov rep i
varijacije
Plivajući tularaši
Zečje uvo
Zlatoglave nimfe
. . . .
Fazanov
rep
i njegove varijacije
     
Postoji veliki broj
mušica za koje je zajedničko da su pravljene od repnog pera fazana.
Verovatno je da je mušca jako stara, ali se zna da je prva zabeležena
verzija Fazanovog Repa (Pheasant’s Tail) pojavila na krajnjem zapadu
Engleske u pokrajini Devonšajr. Nastala je 1901. godine a njen autor je bio
Payne Collier.
On,
a i mnogi drugi musičari tog vremena, smatrali su da za telo ove mušice može
da se koristi samo središnje pero iz repa fazana i da ni jedno drugo nije
tako dobro. Takođe insistirali su na tome da boja pera bude što tamnija,
kakva se javlja na perima starijih fazana. Vrlo brzo ova mušica se raširila
po celoj Britaniji ali i dalje po svetu. Pojavila se, takođe, plivajuća
verzija ove mušice čiji je autor bio poznati mušičar tog vremena G.E.M.
Skues. Ta verzija je u svemu ista kao original osim sto je pero od koga su
vezane noge i repovi uzeto od petla. Skues je insistirao na nešto svetlijoj
nijansi pera koja se naziva “sandy dun” i koja je bež-sive boje a veličine
udica na kojoj je mušica vezana je 16-13. Ta verzija se do danas smatra za
jednu od najboljih mušica koje se mogu koristiti za lov pastrmke, lipljana i
svih ostalih vrsta riba koje se hrane insektima. Istina, u međuvremenu su
“sandy dun” petlovi postali veoma retki pa je danas niko ne vezuje sa tim
perom. Pokazalo se da široko rasprostranjeno perje sa vratova crvenih
(riđih) petlova bez ikakvih problema moze da se koristi za nožice ove
mušice. Očigledno je da se tajna uspeha ove mušice krije u materijalu od
koga je vezano telo. Zbog čega je taj materijal tako privlačan za pastrmke?
Svakako radi se o tome da pastrmkama mušica napravljena od tog materijala
liči na njihovu hranu. Kada se malo pogleda na insekte kojima se pastrmke
hrane uočava se da je ta boja između crvene i braon prilično
rasprostranjena. Veliki broj, po nekim procenama i do 80%, imago
oblika jednodnevki, poznatijih kao prelci (spinner) ima telo ove
boje. Ti insekti se javljaju skoro svakog dana tokom sezone lova na pastrmke
i zato nije čudno što je Fazanov Rep tako uspešan. Pored toga i veliki deo
nimfi jednodnevki takođe ima sličnu boju pa to objašnjava uspeh vlažne
verzije. Međutim, kada se radi o nimfama – postoji još poznatija mušica koja
nosi to ime.
Danas svakako
najpoznatiji Fazanov Rep je veštačka nimfa čiji je autor legendarni Frank
Sawyer, koji je preko 50 godina proveo kao čuvar reke Avon, jedne od
najpoznatijih mušičarskih voda na svetu. Zapravo Avon je postala čuvena reka
baš zahvaljujući Sawyer-u i njegovoj genijalno jednostavnoj nimfi. Sawyer je
svoju mušičarsku karijeru započeo kao učenik Skues-a ali je brzo shvatio da
neotežane imitacije “oca nimfe” u mnogo situacija ne tonu onoliko koliko bi
trebalo. Zbog toga se dosetio da svoje nimfe vezuje tankom bakarnom žicom
umesto koncem. Time su nimfe dobile potrebno otežanje.
Kada
mu se pružila prilika, Sawyer je svoje otkriće pokazao Skues-u a ovaj ga je
podstakao da o tome napiše knjigu. Tako se 1958, kada Skues više nije bio
među živima, pojavila knjiga Nymphs and the Trout u kojoj su opisani
način izrade kao i lov sa jednostavnim nimfama od fazanovog repnog pera.
Važno je napomenuti da je Sawyer smislio i poseban način lova nimfom, kakav
do tada nije postojao. Kratko rečeno, radi se o tome da kada nimfa potone do
dubine na kojoj se nalazi pastrmka i počne da joj se približava, treba
podizanjem štapa izazvati da se nimfa pokrene. Taj pokret, koji izgleda kao
da nimfa želi da pobegne od ribe, obično izaziva instiktivni napad na nju.
Pero sa fazanovog
repa inspirisalo je mnoge mušičare na stvaranje vrlo različitih mušica. Tako
je Dave Collyer osmislio suvu mušicu Fazanov Rep sa krilima pravljenim od
dva vrha petlovih pera bele boje,
dok
je Richard Walker vezao Walker’s Red Sedge kod koje je telo bilo od
fazanovog pera. Ova mušica je na kraju tela imala vezanu lopticu od žute
svile, krila su joj od isperaka sa vratnog pera braon-crvenog petla položena
horizontalno na telo a noge od petla iste boje. Pored Sawyer-ove nimfe
nastale su i druge sa telom od fazanovog repa, a među njima posebnu
popularnost dostigla je Cove’s Pheasant Tail, engleskog eksperta za lov na
jezerima Arthur-a Cove-a. Cove je tu mušicu vezao kao opštu imitaciju larvi
i lutaka dvokrilaca, koji na velikim rezervoarima u Engleskoj prestavljaju
najvažniju hranu za pastrmke.
Mladen Merkaš,
veliko ime među mušičarima bivše Jugoslavije, u svom
Leksikonu
ribolovnih mušica (1990) navodi čitavu seriju
nimfi
sa telom od fazanovog repa, koje se međusobno razlikuju samo po boji grudnog
dela, a koji može da bude vinsko-crven, grao, maslinast, narandžast, žuti
ili beo. Verovatno najneobičnija nimfa koja se pravi od ovog materijala je u
svetu čuvena Teeny Nymph (Tinijeva Nimfa). Ova mušica koja svojim izgledom
odstupa od uobičajenih nimfi, oduševila je mnoge ribolovce. Sam Teeny smatra
da je način pecanja mnogo bitniji od izgleda nimfe (isto je mislio i
Sawyer), tako da se uvek trudio da se njegova nimfa ponaša slično kao hrana
kojom se hrane pastrmke.
Pored ovih, postoje
i mnoge druge mušice koje se vezuju sa telom od isperaka iz fazanovog repa.
One su izuzetno popularne širom sveta, čak i u zemljama u kojima nema
fazana. Naše iskustvo je da se fazanovo pero može uspešno zameniti dabignom
odgovarajuće boje, što smo često radili upravo sa starom plivajućom verzijom
ove mušice. U jednom malom eksperimentu koji je prilično davno sproveden na
gornjem toku reke Neretve (uzvodno od Uloga) pokazalo se da je pastrmkama
praktično bilo sve jedno da li je telo mušice pravljeno od fazanovog repa
ili od crveno braon polipropilenskog dabinga (Fly Rite, #28 dark reddish
brown). Tokom jula meseca pastrmke su svake večeri sistematski uzimale
prelce manjih jednodnevki i Fazanov Rep na udici veličine 14 bio je izuzetno
efikasan.
Toliko
efikasan da je čitavih nedelju dana to bila jedina mušica koja je bila
potrebna. U tim uslovima klasična verzija sa telom od pera brzo je propadala
u zubatim ustima pastrmki, pa se javila potreba da se odstupi od tradicije i
upotrebi savremeniji i otporniji materijal. Na sreću pastrmke nisu pravile
razliku i ulovi su bili odlični. Pri sličnim uslovima, pastrmke na drugim
rekama (Mlava, Gradac, Đetinja) ponašale su se isto, tako da je Fazanov Rep,
bilo u svom klasičnom obliku ili u modernijoj “polipropilenskoj” verziji,
uvek bio pouzdana mušica kada se roje prelci.
Jos jedno naše
iskustvo sa mušicama vezanim od isperaka fazanovog repnog pera uspešno je
potvrđivano najmanje desetak godina na rekama jugoistoka Srbije. Utisak da
je boja fazanovog perja najsličnija boji tela velikog broja jednodnevki
pojačavali smo dodavanjem jarko crvenih rebara, mekih nogu jarebice i krila
od paralelnih isečaka fazanovih krilnih pera. Klasičan način vezivanja
vlažne mušice pomogao nam je da prevarimo mnoge pastrmke koje su se u letnja
predvečerja hranile jednodnevkama.
 Vođena
nizvodno i plitko pod površinom, sa jedva zategnutim sistemom kako bi se
napad u uslovima sve slabije vidljivosti bolje registrovao uspešno je
zamenjivala plivajuće imitacije koje bi pred mrak zbog njihove tamnije boje
bilo teže pratiti. Prethodno u toku popodneva, nimfa za istovetnim abdomenom
davala je izvanredne rezultate na poznatim mestima gde smo očekivali
prisustvo pastrmki i njihovo hranjenje u dubini. Letnji dani, rojenje
tularaša i grupisanje njihovih lutaka na određenim nivoima uvodili su u igru
još jednu varijantu Fazanovog repa. To je obična mekonoga mušica sa grudnim
perom jarebice i punijim telom od fazanovih isperaka. U literaturi i stranim
katalozima naći ćete je pod imenom Pheasant Tail Pupa. Ime joj govori sve a
nama ostaje da verujemo, kao i kod čuvene Tinijeve nimfe, da sva njena
magičnost ne proističe samo od pravilnog izbora tehnike pecanja i vođenja
imitacije.
Goran Grubić
i Aleksandar Panić
Sve imitacije nalaze se u prodajnom programu mušičarske radionice
PANICFLY
|